| |||
| |||
Osnovni Meni
Sadržaj
Power Point e-čestitke 1: Anđeli 2: Čuvaj u svojoj blizini svoje voljene... 3: Bele ruže 4: Crvene ruže 5: Cvetna čarolija 6: Cvetna harmonija 7: Cvetna romantika 8: Cvetne emocije 9: Cvetni vatromet 10: Deca i cveće 11: Kale 12: Kamelije 13: Leptir života 14: Ljubav i prijateljstvo 15: Ljubav... 16: Magnolije 17: Nasmešite se 18: Ne odustaj 19: Orhideje 20: Poruka prijateljima 21: Prijateljstvo 22: Ruža u srcu 23: Smatraj svaki dan.... 24: Veličanstvene ruže 25: Za zaljubljene i za one koji vole...
Google
Foto Galerija
Anketa
Čega bi ste želeli da ima više na ovom portalu?
|
Sadržaj › Ljiljani
Ljiljani Ime ljiljan potiče od latinske reči Lilium ili od starogrčke reči leirion.
U svetu je poznato oko 90 vrsti ljiljana. Sve su one rasprostranjene na severnoj polulopti naše planete. Zona rasprostranjenja je između 10 i 55 stepena severne geografske širine. Na južnoj polulopti ljiljani se ne nalaze. Uglavnom su raspoređeni na tri kontinenta. U Aziji prirodno raste 51 vrsta, u Evropi 12 a u Severnoj Americi 21 vrsta. Iz istorijata ljiljana imamo dosta podataka. Postoje podaci da su ljiljani bili poznati u vrtovima Egipćana i Asiraca već 2800 godine pre nove ere. I Grci i Rimljani su dobro poznavli i rado gajili ljiljane. Delovi biljaka, koren, list, cvet ili seme pripremani su na naj različitije načine za lekovite masti , tečnosti ili obloge. Ta praksa zadržala se u nekim krajevima i do današnjih dana. Najpoznatija vrsta u to vreme bila je lilium candidum. Međutim Glusius je već 1557 godine opisao deset vrsti. Uskoro zatim 1629 godine preneta je iz Severne Amerike lilium canadence a 1720 prenose iz Kine i Japana lilium cordifolium, lilium japonicum, lillium tigrium i dr. Prvu sistematiku ljiljana dao je austrijski botaničar Stephan Enlither još 1836 godine. Najveći doprinos za razvoj i rasprostranjenje ljiljana dao je Wilson svojim istraživanjima 1899 do 1919 godine. On je u tom periodu pronašao u Aziji mnoge nove vrste i preneo ih u Evropu. Prenošenje vrste lilium regale 1905 godine smatra se kao početak proizvodnje i razmnožavanja ljiljana. Wilsonov doprinos je još u tome što je 1925 godine dao botanički opis i sistematizaciju za azijske vrste ljiljana koja je i sada važeća. Radovi na ukrštanjima i dobijanju novih sorti počeli su tek 1890 godine u Engleskoj kojom prilikom su stvoreni prvi hibridi tzv. "Backhouse hybridi" . Odmah zatim uvođenjem novih hibrida gajenje i proizvodnja ljiljana naglo se povećavala iz godine u godinu. U svetu se proizvodnja ljiljana naglo razvija u čemu prednjači Severna Amerika sa oko 400 hektara i Japan sa 370 hektara, zatim slede Holandija sa 120 hektara, nadalje Nemačka i Engleska. U poslednje vreme povećava se proizvodnja ljiljana u Rusiji. ![]() |
